U srijedu 19. travnja 2017. u Svećeničkom domu Betanija u Puli, preminuo je umirovljeni porečki i pulski biskup MONS. ANTUN BOGETIĆ.
Rođen je 24. travnja 1922. u Premanturi. Zaređen za svećenika u Poreču, 29. lipnja 1946. godine, a za biskupa posvećen 28. travnja 1984. u Poreču.
Mons. Antun Bogetić, porečki i pulski biskup u miru, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je u srijedu, 19. travnja 2017., u 1.30 sati, u 95. godini života, 71. svećeništva i 33. godini biskupstva, u Svećeničkom domu Betanija u Puli.
Mons. Antun Bogetić rođen je 24. travnja 1922. godine od oca Luke i majke Agate Premate, u Premanturi, mjestu na krajnjem jugu istarskog poluotoka. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, gimnaziju u sjemeništu u Kopru, filozofiju na Papinskom Lateranskom sveučilištu u Rimu, a teologiju u Gorici.
Obrede Velikog petka porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša predvodio je u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina.
Obredima je ove godine prvi put prethodila pobožnost križnoga puta u samostanskoj crkvi sv. Franje Asiškog, koja jurisdikcijski pripada katedralnoj župi, te silazak u procesiji ulicom Sergijevaca, preko trga Forum i Kandlerove ulice do katedrale. Pobožnost je predvodio vlč. Slavko Rajič, a procesiju su glazbeno animirali kantori neokatekumenskih zajednica iz katedralne župe.
KRIST JE USKRSNUO!
RADUJTE SE!
Krist je uskrsnuo! Nadvladao je smrt! Živ je! I zato se treba radovati, jer po njegovu uskrsnuću i nama je zasjala nada života vječnoga. I mi smo „krštenjem zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života… Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt više njime ne gospoduje.“ (Iz poslanice Rimljanima).
To je pravi razlog našeg radovanja. Iako se u svakodnevici susrećemo s mnogim zbiljama koje su prije žalost, muka, tjeskoba, križ – ipak nas to neće satrti, uništiti, jer znamo da je i Isus po križu i Kalvariji dospio do uskrsnuća. Ta nada našega uskrsnuća i života vječnoga s Bogom daje nam sigurnost, snagu i za svaku strpljivost u ophođenju s drugim ljudima, moć opraštanja svima i spremnost na žrtvu i služenje svakom potrebnom bratu, sestri. Ta znamo: što god učinimo svome bližnjemu, samome Isusu činimo. Samo ustrajati nam je u činjenju dobra. Ta i Isus je, kako nam svjedoči Sveto pismo „prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve…“ (Iz Djela apostolskih)
